Usred pandemije ja dobijem gripu
Sjebana sam, sluša mi se Edith Piaf i maštari, ali me muči jučerašnji razgovor
Pa uzimam mobitel
Umjesto očekivanog hej, pita me: Kako si?
Zovem da ja tebe to pitam
To je dobar završetak sinoćnjeg razgovora pa započinjemo novu temu
Čini mi se da smo mirniji, demoni ionako dođu da prođu, a i pun mjesec je
Žalim se kako mjesecima ne mogu napisati pjesmu
Piši o spisateljskoj blokadi, govori
Jebote, kakav klišej. Jel ima netko da nije pisao o tome
Volim ljude koji se ne obaziru na moju surovu neposrednost
Koji ju vide kao normalan tijek misli
Piši onda o besmislici
Veselo pričam kako je to genijalan odabir, baš sam, evo, obučena u nihilizam od glave do pete
Svaki pokušaj stvaranja izaziva mi gnušanje
Danima previše zavidim svom mačku
Kada dolazim kući s posla ne pozdravljam ga uobičajeno već s vrata konstatiram
Nemaš ti pojma koliko si ti sretan što si mačak
Ništa ti ne fali, ne bakćeš se s ljudima, netko brine umjesto tebe, spavaš do besvijesti
Baš me lupa ta odraslost
Jedna psihoterapeutkinja mi je rekla da sam u drugoj fazi odrastanja
U trećoj isto ne vidiš smisao, ali te boli kurac
Danas mi je taksist rekao:
Kada umru naši stari nestat će sve znanje o vremenu prije digitalne ere, zaboravit ćemo cijeli jedan svijet
I to me baš pogodilo
Kao da je već sada umro netko moj
Godinama osjećam naviranje svojih paorskih gena
Kunem se, ponekad mogu osjetiti zemlju pod noktima, a ni biljku ne znam presaditi
Pričam mu kako je taksist samo nekoliko godina stariji od nas, a zna barem šest zanata
Ja ni gumb ne znam zašiti
Emancipirana kvaziintelektualka
Vadim se da sam ipak naučila sve u stanu popravljati
Imaš videe, tutorijale, kaže
A ja sam špiljska žena, razumijem samo opipljivo
I dok tako nabrajam, započinjem telefonsku anketu
Gotovo da si u rukama vidim onu drečavo crvenu spužvicu na starom diktafonu Radio Rijeke dok ga pitam što je sve besmisleno:
Bez veze je kada lažu samo da lažu
Besmislena je nesigurnost, i kada si toliko svajpao na Tinderu da nemaš više što svajpati
Besmisleno je što uopće svajpamo
Treba ići u kafane i gnjaviti konobarice
Slika našeg društva je potpuno besmislena
Bolje je bilo prije kada je čovjek gradio u svojoj okolini
Danas je čovjek posvuda
A svuda nije nigdje