Goli otok! Mjesto o kojem svi znaju ponešto, ali ga malo tko stvarno posjeti. Mi smo odlučili otići, pogledati izbliza, osjetiti atmosferu i doživjeti taj sablasno fascinantan prostor.
Putovanje do otoka organizirali smo iz Lopara na Rabu, odakle svakodnevno polaze turistički brodovi. Vožnja traje kratko, a pogled prema Golom otoku već izdaleka izaziva znatiželju. S kamenim obalama, bez hlada i zelenila, djeluje potpuno ogoljeno. I simbolično, i doslovno.
Na otoku se mogu obići: Napustene barake i ćelije bivšeg zatvora,
radionice i upravne zgrade, u kojima su nekad bili zatočenici,
spomen-ploče i info table koje govore o povijesti, improvizirani muzej u jednoj od zgrada, s fotografijama i pričama bivših zatvorenika.
Kretali smo se sami, nema vodiča, nema uputa, samo tišina, zvuk mora.
Goli otok ostavlja snažan dojam.
Ovo nije “lijep” izlet u klasičnom smislu. Nema plaže, hlada ni beach bara. Ali ima povijest, priču i snažan emocionalni doživljaj.
Goli otok bio je politički logor u bivšoj Jugoslaviji, otvoren 1949. godine. Tu su zatvarani i “preodgajani” politički neistomišljenici – najčešće komunisti koji su podržavali Staljina u vrijeme sukoba s Titom.
Logor je zatvoren 1989., a otok je od tada napušten. Danas je dostupan turistima, ali bez klasične infrastrukture, što zapravo dodatno pojačava dojam autentičnosti.