Dok sam te čekala
iz revolta sam slavila Novu godinu
Došla sam doma po danu
i nisam gledala vatromet
Nekom nedostojnom poslala sam
da je pao prvi snijeg
po travi ispred Mimare
Prodala sam svoju prvu sliku
i neki dečko mi je u Mesničkoj na jazzu
sramežljivo rekao:
Izgledaš kao da si iz dvorca izašla
To me baš razgalilo
Dok sam te čekala
obrisala sam sve naše poruke
i tri puta deinstalirala Tinder
Netko je bio dovoljno glup
da nazove kafić tvojim imenom
Ne znaš koliko puta sam,
dok sam te čekala,
proklela znatiželju
i izvela ju pred streljački vod
Kučka nikako da umre
Neki tip mi je kao reakciju na članak
poslao
izrazito perfidnu prijetnju smrću u inbox na fejsu
i nisam dobila napadaj panike
Državno odvjetništvo kaže da nije kriv jer mu nije
pazi sad
bila namjera zastrašiti me
Razmišljala sam da mu na optužbu
da se branitelji ubijaju
zbog takvih kao što sam ja
kažem
da me mama rađala
na drugom katu vukovarske bolnice
dok je pucalo
I da ne znam kakav glas ima moj otac
Ali to takvima nije važno
I dalje bi mu smetala misleća žena,
kolokvijalno u Hrvata zvana
izdajnička plaćenica
Dok sam te čekala, ostala sam bez duhana
i oko ponoći u petak
šetala sam praznim centrom grada
Samo jedan policajac stajao je na Zrinjevcu
Rođena sam u pet do ponoć,
negdje sam pročitala da je to ničije vrijeme
Možda baš zato toliko volim slobodu
I tada mi je palo na um da je siječanj baš ružna riječ
(januar je čista romantika)
i kako bi bilo super da se Dubravki ostvarila želja
pa da je rodila još jednog sina
Mogla sam imati kitu, a ovako sam
dobila kurčinu
Dok sam te čekala mili
shvatila sam da nijedna znanstvena teza
ne može oboriti postojanje sudbine
Mogu se uništavati svakodnevno,
ali vrlo je izvjesno da me možda ni smrt neće
Vesna Vulović preživjela je pad aviona
s visine od preko deset tisuća metara
Nije joj, jebiga, bilo suđeno da umre
Dok sam te čekala bejbe (tako si me zvao)
Preboljela sam gripu
i objavili su mi pjesmu
Već sedam mjeseci nisam
anksiozna,
Kada brojim dane ozdravljenja
čini mi se
kao da se skidam s dopa
Nemam televiziju godinama,
ali pogledala sam
neki TV prilog o starmalom dječaku
koji je jedino dijete u selu
Kazao je u kameru ovako:
Ja se ne brinem o svojoj budućnosti
jer nisam siguran da ću ju dočekati
A mene ti danas darling šokira još samo
dobrota
i to da je netko pošten samo zato
jer vjeruje da tako treba
Baš dok sam čekala da me pozoveš na dejt
nebo je u Rijeci bilo najrozije na svijetu,
a ja ga nisam vidjela
Jednom me je urednik časopisa
za koji sam pisala tekst podrugljivo upitao:
Kako nebo može biti rozo?
A meni ga je baš bilo žao
Prvi su, naime, znaci starenja
kada više ne gledaš u nebo
Dok ovo pišem više te ne čekam bejbe
I baš si mi nekako drag dok mi
postaje jasnije
da sam umjesto tebe dočekala sebe
Pijem Cedevitu na suncu i šokiram jetru
Sunce me udara po licu
Ali mene ti baš briga
jer imam cvike
koje mi je poslije žurke u Beogradu
darovala Jovana
Svaki put kada ih stavim
osjećam kao u pjesmi Mile Stojića
Bratstvo i sestrinstvo
Do mene, baš dok ovo pišem,
sjede dva čovjeka i jedna žena
koju jedan od njih svako malo ušutkava
pa sam nekako sretna što sam
opjevana žena s karijerom bez djece
Iscrpljuje me njihova priča o cijepljenju
i skijanju na Kupresu
Lamentiraju o biznisu s kojim će se
brzo obogatiti,
a da ne rade ništa
i o ratovanju u Ukrajini
Muškarci bez svijesti nikako ne kuže
da za ovu državu ne vrijedi više ni živjeti,
a nevjerojatno bi bilo glupo za nju umrijeti