“Odlučila sam se, ja – ova žena s koferom, beskućnica bez zemlje,
pisati o onom sto najmanje poznajem…
O sebi.
…razmjena se dogodila. Ja sa sobom. Izgubljena s pronađenom.”
Iz knjige JA – BEZ UPUTSTVA ZA UPOTREBU
Gdje god da krenem, sebe nosim sa sobom.
Tako da geografske dužine i širine, imena gradova,
boja kože, s Bogom ili bez, imati ili pitati, davati ili tražiti…
nije bitno.
Zato nikad ne krivite gradove. Oni su luke.
Zato ne krivite vrijeme. Ono je već proletilo.
Zato živite i budite promjena koju želite.
Tako Rijeka je u mom srcu jedno gnijezdo u nizu.
I svaki grad, počevši od moje rodne Banjaluke ( ili Banje Luke 😀), preko Minhena do Göteborga,
bas kao i Rijeka, dali su mi najbolje, najljepše, najveće i najviše od prirode i ljudi.
Čuda u svakom smislu.
Ugostili me ti gradovi, podarili me i utkali u sebe
dok sam ih uvezivala u sebe.
Postali smo zajedno tako mali pod ovim nebom,
tako veliki u mozaiku života.
Isprepleteni u postojanju, u imanju, u davanju i dijeljenju.
I definitivno na dobitku.
