Ne može mi sve stati, šta da izvadim van?- rekoh ljutito.
U biti nisam bila ljuta, možda mi je samo zapela knedla u grlu jer tko zna kada ću Ove dvije ponovo vidjeti. Tko zna kada ću svog brata ponovo vidjeti. Nije brat po krvi, ali je brat. Moja Ð.
Instagram, Fb, Viber i ostale društvene mreže se ne računaju. Tamo se ne grli.
-“Maco, je ti ideš tamo tražiti posao ili se seksati? Ove spavaćice i donji veš ti ne trebaju. Kakve su ovo haljine? Jel ti znaš da je tamo skupo i da nemaš para za izlaske? Vadi to van!- uzviknula je Karla kroz smijeh dok je Sara umirala iz sveg glasa vikajući -Ekš’n maco!!
Ah, moje cure. Nedostaju mi.
Da ne dužim.
Odluku koju sam donijela o odlasku je bila impulsna, nepromišljena i potpuno Moja. Osjećala sam da se gušim u gradu koji obožavam, obožavam ga i po najnepovoljnijim vremenskim neprilikama. Znate ono kada izađete iz kuće u tankoj jakni i tenisicama, a dođete doma mokri do dupeta. Eto, toliko obožavam. No dobro, nije do grada, do ljudi je. Tješila sam se.
Bio je rujan, 30 stupnjeva u Rijeci. Dok sam letila do Kopenhagena pitala sam se radim li dobru stvar. Sletila sam, idem nešto pojesti dok čekam drugi let.
Riječanka u Norveškoj
U Kopenhagenu na aerodromu sam pojela najbolju Princes krafnu i popila kavu za 12 eura, živote! Di ja ovo idem?! Idem zapaliti.
A ovaj plan bez plana je izgledao ovako
•Moj budzet je bio 1000€
•Karta u jednom smjeru od 200€
•Smještaj – besplatan na mjesec i pol dana (zahvaljujući frendu koji me je i pozvao da dođem te rekao ako se ne snađem da ću dobiti nogu u guzicu do Ri.
Konzerve su najjeftinije
Maleni slatki gradić smješten u centralnoj Norveškoj, treći po veličini. Ujutro nakon omleta napravljenog od bijelih jaja (bijela ljuska, šok i nevjerica) krenuli smo u dućan. Sandro je dobio premještaj u Oslu pa mi je ustupio smještaj te je krenuo sa mnom u obilazak. Ovdje je sve skupo, ne kupuj gluposti. Vidi, konzerve ti se najviše isplate- rekao je. Kimnula sam glavom, u želucu mi je postalo mučno. Kako ću ja ovo preživjeti?
Sandro me upoznao sa prijateljima te mi je rekao da im mogu vjerovati ako mi šta treba. Za vikend su me pozvali van ( ah Karla, zašto si mi izvukla sve haljine iz kofera!!) A ništa, pozvala sam taxi, platila isti 30 eura za 4km i preznojila se. Još 970€ na računu.
Došla sam na adresu kod Vedrana, Sandrov prijatelj. Vedran me nije prepoznao na cesti pa je samo prošao.
Uzviknula sam:-HEJ! a on je uzvratio Hej, hej i prošao. Viknula sam ponovo «Vedrane!» onda se okrenuo iznenađeno. Pa to si ti.
*Hej je inače pozdrav u Norveškoj kao kod nas Bok 🙂
Obučena u zimske cipele te bundu od umjetnog krzna dok su svi još nosili ljetne sandale i gledali me sa podsmijehom. Pa u Rijeci je normalno imati bundu.pomislila sam. Ali ovdje na 19 stupnjeva je ovim ljudima summer mood.
Meni je hladno.
Dečki su odlučili voditi me van te su mi rekli da ih častim čim dobijem prvu plaću, valjda ću se zaposliti.
Veselila sam se tome, da se zaposlim. Cijene piva kojeg svi piju (muško/žensko) je od 9-15 eura. Kada kažem svi, mislim na cure koje loču pivu iz boce ili drže kriglu od pola litre ko iz šale. Sve imaju nokte, umjetne trepavice, savršenu šminku a onda shvatiš da nose tenisice ili je poneka u štiklama i ta pije koktele. I ima vjerojatno Tinder date. Vratimo se na cijene. Kokteli od 12-20 eura, cijena za jedan. Ostalo ne znam, ne sjećam se.
Vedran me otpratio doma. Imam intervju za posao u jednom restoranu. Nadam se da ću dobiti posao.
Ovdje sam već tri dana, panika me hvata. Ne želim ni znati koliko cigarete koštaju.